slika

Moderno je danas reći da neko proizvodi organsku hranu, a još je modernije takvu hranu konzumirati. Međutim, činjenica je da svi proizvodi koji nam se “serviraju” kao organski, to baš i nisu. Sigurni možemo biti samo ako koristimo proizvode koji imaju certifikat, ali taj certifikat i nije baš lako dobiti.

Analize

Naime, kako nam je kazao Luka Obradović, član Udruženja Zdrava logika iz Banje Luke koje se bavi promocijom organske proizvodnje, kako bi neki proizvod dobio certfikat, potrebno ga je nositi na analizu, a one su jako skupe.

– Za jednu kulturu treba 200 do 300 eura da se izanalizira kompletan proces. Stoga obično ljudi svu tu zaradu koju bi imali od organske hrane ne žele da prepuste analizama, pa ih često i ne rade. Mi pokušavamo da pronađemo lokalne domaće proizvođače koji proizvode na prirodan način, a to su uglavnom manje proizvodnje gdje nemate puno ni proizvoda ni prihoda i ne koristi se hemija, niti se proizvodi tretiraju na bilo koji način, kazao je Obradović.

Sejad Herceg, predsjednik Saveza udruženja organskih proizvođača Federacije BiH, istakao je da i organska proizvodnja stagnira, ali kako potražnja za ovim proizvodima raste. Potrebno je, smatra on, da proizvođač savlada ovu disciplinu i da je stavi na nivo održivosti i dobije certifikat.

U Federaciji smo nekada imali oko 170 organskih proizvođača, a sada ih u cijeloj BiH ima između 70 i 80. Svi oni posjeduju i moraju imati certifikat, a mi smo kao Savez formirali i Centar za razvoj i podršku organskim proizvođačima gdje naši građani mogu naručiti određene proizvode direktno od organskih proizvođača. Iako nemamo ni znaka za organski proizvod, nemamo podzakonske akte na snazi, mi ipak sugerišemo svim organskim proizvođačima da stave svoj certifikat na štand kada izlažu i da na upit svakog kupca mogu pokazati certifikat da je to zaista organski proizvod, kazao je Herceg.

Dodao je kako postoji jako puno organizacija koje rade i pričaju o razvoju organske proizvodnje i svoje proizvode donose i na kućne adrese, ali nemaju dokaz da su njihovi proizvodi organski. Takvi prodavači “zbunjuju naše kupce i ne rade transparentno po normativu koji nalaže regulativa 834”. Stoga je preporuka građanima da prilikom kupovine takvih proizvoda traže na uvid certifikat od svakog proizvođača za svaki proizvod.

Veliki potencijal

Kada je u pitanju sistem kontrola, on u našoj zemlji još nije zaživio, što i dopušta raznim proizvođačima da svoje proizvode predstavljaju i prodaju kao organske. Kako je kazao Herceg, oni su tražili da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH uskladi zakonske regulative, da se uspostavi inspekcija u Federaciji koja će vršiti kontrolu i nadzor, te da certifikacijske kuće dobiju dozvolu da mogu certificirati na području cijele BiH.

– Svako može za neki proizvod reći da je organski i prodavati ga kao takav. Dosta njih kaže da je nešto proizvedeno organski, onda mi odnesemo na analizu i pokaže se da nije tako. Međutim, oni koji imaju certifikat uglavnom svoje proizvode šalju vani gdje za njih mogu dobiti pet puta višu cijenu nego ovdje. Potražnja za ovakvim proizvodima proteklih godina dosta je porasla i na domaćem tržištu, ali cijene su visoke pa ne mogu svi to sebi priuštiti, poručio je Obradović.

Iako su potencijali u ovoj grani poljoprivrede veliki, oni nisu iskorišteni kako treba. Prema Hercegovim riječima, nije iskorišteno ni jedan posto potencijala koje imamo. Često se kaže da BiH može biti zemlja organske poljoprivrede, ali je neophodno da i država pomogne kroz strategiju ruralnog razvoja i pomoći opstanka ljudi u ruralnim područjima.

Izvor: oslobodjenje.ba